уторак, 28. октобар 2008.

Investicioni Fondovi - otvoreni, zatvoreni, privatni

U zavisnosti od kriterijuma podele, kao i stepena razvijenosti finansijskog tržišta, postoje različite vrste investicionih fondova. Tako prema organizacionoj formi i načinu poslovanja, sve investicione fondove možemo podeliti u tri osnovna tipa:

1. Otvoreni investicioni fondovi,
2. Zatvoreni investicioni fondovi i
3. Privatni investicioni fondovi.

Otvoreni fond (u literaturi se često sreće izraz i uzajamni investicion fond) funkcioniše na principu prikupljanja novčanih sredstava putem izdavanja investicionih jedinica i otkupa investicionih jedinica na zahtev člana fonda. Karakteristika otvorenih investicionih fondova je u tome što sredstva člana fonda nisu oročena. Član u svakom trenutku može, podnošenjem naloga za otkup investicionih jedinica, raspolagati svojim sredstvima, a fond je dužan da, najkasnije u roku od 5 dana izvrši isplatu u korist člana fonda.

Zatvoreni fondovi funkcionišu kao otvorena akcionarska društva tako što prikupljaju novčana sredstva prodajom akcija putem javne ponude. Kada je javna ponuda završena, investitori koji su kupili akcije fonda istima mogu trgovati na organizovanom tržištu po tržišnoj ceni koja može biti niža ili viša od vrednosti imovine fonda. Društvo za upravljanje je dužno da uvrsti svoje akcije organizovano tržište u roku od 3 dana od dana prijema rešenja o izdavanju. Pored hartija od vrednosti u koje ulažu otvoreni fondovi, zatvoreni fondovi mogu ulagati i u nekretnine kao i u privredna društva kojima se ne trguje na organizovanom tržištu pa mogu biti rizičniji od otvorenih fondova.

Privatni fond je organizovan kao društvo sa ograničenom odgovornošcu. Ovi fondovi nemaju ograničenja prilikom ulaganja i namenjeni su profesionalnim investitorima, pa je samim tim minimalni ulog 50.000 eura.

Dakle, kod nas po našem Zakonu o investicionim fondovima, postoje ove tri vrste investicionih fondova. Sa druge strane pak, u svetu mnogo razvijenije industrije investicionih fondova postoje drugačije podele. Naravno, ako uzmemo u obzir samu činjenicu da su prvi investicioni fondovi nastali pre skoro 100 godina na tlu današnje Velike Britanije i SAD-a, kao i da je njihovo finansijsko tržište daleko snažnije, onda je i opravdano zašto su ove institucije vremenom mutirale u različite vrste i podvrste.

Investicioni fondovi se takođe mogu klasifikovati i prema orijentaciji ka pojedinim segmentima finansijskog tržišta, primenjenoj portolio politici, samom načinu investiranja, ročnosti hartija od vrednosti u koje fond investira svoju imovinu, kao i drugim kriterijumima.

Tako recimo prema načinu investiranja postoje samo dve vrste fondova: otvoreni (amer.engl. open-end funds, mutual funds; brit. engl. unit trust) i zatvoreni (amer.engl. closed-end funds; brit.engl. investment trust).

Prema ročnosti hartija u koje fond ulaže imamo: investicioni fondove tržišta novca (engl. money market funds) i investicione fondove tržišta kapitala (engl. long-term funds).

Investicioni fondovi tržišta novca su fondovi koji ulažu svoju imovinu u kratkoročne hartije od vrednosti i najslični su štednji i samim tim su jedna alternativa reciom polaganja depozita u banci.

Investicioni fondovi tržišta kapitala ulažu pak u dugoročne hartije od vrednosti, i kao takvi se dalje mogu podeliti u: fondove akcija, fondove obveznica i hibridne fondove.

Fondovi akcija (engl. equity funds) ili akcijski fondovi svoju imovinu plasiraju kroz obične i preferencijalne akcije. Njih takođe opet možemo podeliti u fondove koji ulažu u prvoklasne akcije, prinosne akcije, rastuće akcije, akcije pojedinih industrijskih sektora i sl. Ovo je velika grupa investicionih fondova, u okviru koje imamo još podgrupa. Na preimer, postoji kategorizacija po teritoriji, pa tako postoje američki, kanadski, evropski, daleko istočni fondovi itd.

Fondovi obveznica (engl. bond funds) imovinu investiraju u dugoročne obveznice države, lokalnih organa uprave, korporacija itd. Investicioni cilj ove vrste fondova je ostvarivanje prihoda kroz investiranja u različite vrste obveznica.

Hibridni fondovi (engl. hybrid funds) kako sam naziv govori, su kombinacija prethodna dva fonda i ulažu podjednako i u akcije i u obveznice.

Verovatno ste čitajući literaturu vezanu za investicione fondove susretali izraz REIT fondovi (engl. real-estate investment trust), koji po organizacionoj formi i načinu poslovanja pripadaju zatvorenim investicionim fondovima. Kod nas ih obično prevode kao fondove nekretnina ili nekretninski fondovi.

Postoje i hedž fondovi (engl. Hedge funds) koji po svojoj prirodi predstavljaju privatna investiciona partnerstva namenjena isključivo profesionalnim i iskusnim investitorima, jer spadaju i u jako rizične oblike finansijskih trgovina. Imovina ovih fondova uglavnom se investira u izvedene finansijske instrumente (kao što su opcije, fjučersi i sl.), i na tržištima onih zemalja koje se zbog svoje ekonomske i političke nestabilnosti svrstavaju u kategorije visokog rizika.

Takođe, postoje i fondovi rizičnog ulaganja kapitala i svoja prikupljena sredstva uglavnom ulažu u nova, mlada preduzeća u razvoju, za koja se po oceni menadžmenta fonda očekuje značajan razvoj. A ono što je specifično za ovu vrstu i što je čini drugačijom od ostalih je i to da investitori, koji svoja sredstva investiraju kroz ove fondove, ostvaruju i upravljačka prava u preduzećima gde su sredstva fonda plasirana. Naime, reč je o fondovima rizičnog kapitala, ondnosno engl. Venture Funds.

Takođe postoje i fondovi rasta (engl. Growth funds) kojima je cilj da ostvare rast vrednosti portfolia, potom su tu prinosni fondovi (engl. Income funds) čiji je cilj ostvarivanje prihoda, balansirani fondovi ( engl. Balance funds) koji nastoje da povežu prethodna dva cilja kroz svoj portfolio, tj. i rast vrednosti kapitala i visok prihod i ne treba ih mešati sa Asset Allocation Funds, jer ovi fondovi sadrže u sebi elemente i Income i Equities fondova, pa su u tom pogledu slični.

Kombinovani fondovi su oni fondovi čiji investicioni cilj predstavlja kombinaciju dugoročnih ulaganja u one kompanije za koje se očekuje ubrzani razvoj poslovanja, kao i investiranje u one hartije od vrednosti za koje se očekuje kontinuirani prihod u budućem periodu, a po osnovu kamata i dividendi.

Razvijena tržišta karakteriše i grupa indeksnih fondova, koji prate kretanja na tržištu određenog indeksa akcija. Samim tim za ove fondove je karakteristično da naplaćuju manju upravljačku proviziju investitorima, jer njihova ulaganja ne zahtevaju veće angažovanje specijalizovanih finansijskih stručnjaka analitičara, jer su investicione odluke bazirane na strukturi određenog indeksa. Postoje i fondovi raznih specijalnosti za koje je karakteristično da obično minimum 25 odsto ukupnog investicionog kapitala investiraju u određene privredne sektore i globalni fondovi (engl. Global funds), koji ulažu u domaće i inostrane hartije od vrednosti, a dobit koju ostvare isplaćuju akcionarima fonda.

Društvo za upravljanje investicionim fondovima može upravljati sa više fondova, pa tako se danas susrećemo i sa skupom fondova, tzv. familijom fondova (engl. family funds). Razvijenost investicionih fondova na zapadu dovela je i do pojave tzv. «kišobrana fondova» (engl. umbrella funds), tj. asocijacije fondova u kojoj svaki od investicionih fondova predstavlja entitet, odnosno celinu za sebe i najčešće ima sasvim različite investicione ciljeve od drugih fondova u udruženju.

Vreme investicionih fondova u Srbiji tek dolazi i nadajmo se da ćemo sa stabilizacijom ekonomskih i političkih kretanja, povećanjem stranih direktnih investicija i istovremenim razvojem finansijskog tržišta, uticati na razvoj industrije investicionih fondova. Takođe, treba podići i nivo svesti stanovništva naše zemlje o pojavi i načinu funkcionisanja investicionih fondova, kao alternativnom novom obliku dugoročne štednje.

Autor: Irma Ahmetović
Izvor: Investicioni-fondovi.com

Adresa Belex Club foruma http://www.aikb.net/forum.htm

Нема коментара:

Постави коментар